Statutom Međunarodnog pokreta Crvenog križa i Crvenog polumjeseca potvrđuje se da se u obavljanju misije Pokret rukovodi svojim temeljnim načelima, koja su usvojena su na XX. Međunarodnoj konferenciji (podrijetlo načela) Crvenoga križa održanoj 1965. godine u Beču i koja se od XXV. Međunarodne konferencije Crvenog križa održanoj 1986. godine u Ženevi nalaze u preambuli Statuta. Temeljna načela su: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost.

Rijetke su ličnosti koje se mogu pohvaliti dugogodišnjim humanitarnim radom i članstvom u ovoj organizaciji. Jedna od njih je Radovan Stojanović (1927) iz Bolmana.

„Član sam Crvenog krsta od 1955. godine“, počinje Radovan Stojanović priču o svom radu i aktivnostima. „Bio sam aktivan na zadacima koje je od mene organizacija tražila. Još na samom početku članstva pohađao sam i završio tečaj zaštite zdravlja i pružanja prve pomoći. Godinama sam bio i dobrovoljni davalac krvi. Svoje članstvo nisam prekidao, pa sam i dalje član ove humanitarne međunarodne organizacije. Najviše aktivnosti bilo je u periodu od 1991-2000. godine, prije svega u pružanju pomoći ugroženim, protjeranim i izbjeglim licima, prije svega oko smještaja i raspodjele pomoći a onda i povezivanja rastavljenih putem pisama Crvenog krsta. Ja se i danas i nadalje stavljam u humanitarnu akciju“ .

Sam navodi da je najviše aktivnosti bilo za vrijeme ratnih zbivanja. “Svako je ima neko svoje zlo koje mu se dogodilo, gdje svako od njih doživljava to na svoj način i o tome ima svoj osjećaj, što je naročito potresno. Svako od lica koje mi se obratilo za pomoć pokušava utješiti te smanjiti njihovu ozlojeđenost, što je bilo najteže”, kaže Radovan.

Posebno zadovoljstvo je bilo spojiti razdvojene obitelji, što je nekad uspijevalo, putem pisama i određenog formulara koji daje Crveni krst.

Na naše pitanje kako je došao na ideju da se učlani u Pokret i tko je utjecao na njega odgovara: „U Osnovnoj školi, koju sam pohađao u Bolmanu, učiteljica Sofija Mrazovski mi je rekla da politička opredeljenja izgleda nisu za mene, ali da je kod mene humanitarna strana izražena i da trebam biti član Crvenog krsta”.

Tako je i postupio.

 

Radovan Stojanović je član Crvenog krsta već 57 godina. Zlatni znak priznanja za 50-godišnje članstvo i humanitarni rad primio je 2008. godine u Belom Manastiru od strane Hrvatskog crvenog križa.

„Zahvaljujem se na pažnji gradskom društvu Crvenog krsta Beli Manstir te Emilu Stošić, tadašnjem rukovodiocu društva“ napominje na kraju razgovora Radovan Stojanović.

 

 “Ne volim humanost koja se sastoji samo u promatranju patnje.” – Nietzsche