Na mjestu pogibije oca i djeda

dsc01927

dsc01927Bolmanska bitka odigrala se u proljeće 1945. godine (6-22. mart), na samom kraju Drugog svjetskog rata. Godišnjica bitke se, zaslugom Nikole Opačića, predsjednika Zajednice udruga antifašista i antifašističkih boraca Osječko-baranjske županije, u suradnji s Općinom Jagodnjak, obilježava svake godine polaganjem vijenaca na Spomenik Bolmanske bitke, koji se nalazi na trokrakom raskršću puteva Bolman – Beli Manastir – Baranjsko Petrovo Selo.

 

Bolmanska bitka odigrala se u proljeće 1945. godine (6-22. mart), na samom kraju Drugog svjetskog rata. Godišnjica bitke se, zaslugom Nikole Opačića, predsjednika Zajednice udruga antifašista i antifašističkih boraca Osječko-baranjske županije, u suradnji s Općinom Jagodnjak, obilježava svake godine polaganjem vijenaca na Spomenik Bolmanske bitke, koji se nalazi na trokrakom raskršću puteva Bolman – Beli Manastir – Baranjsko Petrovo Selo.

Sjećanje na borce pale u toj bici čuvali su preživjeli suborci, ali isto tako i članovi njihovih porodica. Vrijeme i zaborav, međutim, čine svoje i sjećanja je sve manje. Posjete porodica poginulih boraca postale su sve rjeđe. Kako je vrijeme prolazilo, u zadnjih nekoliko godina, činilo se da su potpuno prestale. Ali ipak nisu!

Porodica Ivana Goluba (1916-1945) iz Tavankuta kod Subotice, borca 8. vojvođanske brigade, koji je poginuo u Bolmanskoj bici 9. marta 1945. godine, odlučila je potražiti mjesto pogibije te položiti vijenac na njegov grob. U posjeti Bolmanu bila je kćerka Eržika Golub, koja sada živi u Bačalmašu (mađ. Bácsalmás) u Mađarskoj, njen sin László Baricz te prevoditeljica Valerija Petrekanić Koso. U Bolman su stigli 5. oktobra ove godine, u pratnji Nikole Opačića. Nakon što su posjetili spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkog terora u Bolmanu te porazgovarali s domaćinima, položili su vijenac na Spomenik Bolmanske bitke, u čijoj su kripti sahranjeni brojni poginuli borci, nakon čega su se uputili u Majške Međe kako bi im Majškomeđanac Božidar Dulić pokazao mjesto gdje se nalazi nadgrobni kamen – na kome imena, nažalost, više nisu čitljiva – podignut borcima 15. vojvođanske brigade “Šandor Petefi”.

Na našoj slici gospođa Eržika drži sliku svoga oca. Nismo je ni pitali da li ga pamti jer je jasno da je bila dijete kad je on poginuo. Njeno nastojanje da nakon toliko godina jednom ipak posjeti mjesto očeve pogibije sve govori.

Skip to content