Književno veče posvećeno “Zidanju Skadra na Bojani”

U subotu, 4. III. 2017. godine, u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru održano je književno veče “Imao sam od zlata jabuku…”. Predavačica je bila Smilja Horvat, profesorica Gimnazije Beli Manastir u penziji, a organizator belomanastirsko Kolo srpskih sestara (KSS) “Sveta Jelena Dečanska”.

U subotu, 4. III. 2017. godine, u Etnološkom centru baranjske baštine u Belom Manastiru održano je književno veče “Imao sam od zlata jabuku…”. Predavačica je bila Smilja Horvat, profesorica Gimnazije Beli Manastir u penziji, a organizator belomanastirsko Kolo srpskih sestara (KSS) “Sveta Jelena Dečanska”. Književne veče podudarilo se s tri važna događaja koja su obilježena u približno isto vrijeme: nedavno je obilježen Međunarodni dan maternjeg jezika, sljedećeg dana Pravoslavna crkva obilježila je “Nedelju pravoslavlja”, a četiri dana kasnije obilježava se i Međunarodni dan žena.

“Zidanje Skadra na Bojani” emotivno je i psihološki vrlo snažna pjesma, slojevita. Nije to samo pjesma o zidanju Skadra, nego se u njoj isprepliću i drugi motivi: na primjer motiv žrtvovanja da bi se moglo ostvariti neko veliko djelo. U njoj postoji i historijska dimenzija u likovima Mrnjavčevića, ali je narodnom pripovjedaču dozvoljeno da preinačuje povijesnu zbilju uime onoga zbog čega se pjeva o ljudskoj sudbini. Tu su i klasni motiv, motiv majčinstva, položaj žene u patrijarhalnom društvu…

Protagonisti pjesme su i braća Mrnjavčevići, tri brata: Uglješa, Vukašin i Gojko. Treći brat nije potvrđen kao historijska ličnost, uveden je u pjesmu da se suprotstavi ljudskom zlu, izdaji i licemjerju, prevari i sebičnosti.

Nakon tih uvodnih objašnjenja, pjesmu “Zidanje Skadra na Bojani” s profesoricom Horvat pročitali su mladi recitatori Dejana Ristić, Mirjana Banjanac, Dragana Stojanović i Nemanja Bukvić.

Potom je profesorica prokomentirala pročitano, ističući dramatičnu i tragičnu žrtvu mlade Gojkovice da se sagradi grad. Ona od žrtve izrasta u heroinu i moralnu pobjednicu, koja je podigla Skadar na Bojani i ostala živjeti kroz umjetničko djelo. Tom pjesmom nismo se zapravo previše okrenuli prošlosti. Slični problemi mogu se susresti u svakodnevnom životu. I dalje postoji licemjere i sebičnost, ali bez ljudskog žrtvovanja u ime nečeg višeg. Sam motiv žrtve vuče porijeklo iz antičke Grčke kad kralj Agamemnon kreće u osvajanje Troje. Da bi odobrovoljio bogove da njegovim brodovima daju povoljan vjetar, on žrtvuje kćer Ifigeniju.

Svoje izlaganje profesorica Horvat završila je s nadom da će svi razmišljati o toj pjesmi, a sve u želji da svijet bude bolji i ljepši nego što jeste te podsjećanjem na stih Silvija Strahimira Kranjčevića: “što smo nebu bliži, sve od neba smo dalji”.

Svima onima koji nisu pročitali tu pjesmu, preporučujemo da je ipak pročitaju. Njezini stihovi: “Imao sam od zlata jabuku, pa mi danas pade u Bojanu, te je žalim, pregoret’ ne mogu” citiraju se i čuju i danas u trenucima oproštaja od voljene i drage osobe. A profesorice Horvat mnogi se Baranjci sjećaju iz gimnazijskih dana i potpuno slažu s poslovicom: jednom profesor, ostaje uvijek profesor.

(Opširnije: Mirovna grupa Oaza)